Je li odgoj djeteta kao hodanje po zici

Je li odgoj djeteta kao hodanje po žici?

Imate li i vi nekad osjećaj da kao roditelj plešete po žici, rastrgani između vlastita uma i srca?

Eminentna psihologinja, dr. sc. S. Tsabary iz New Yorka, piše kako nam roditeljstvo pruža mnoge trenutke  u kojima smo rastrgani između vlastita uma i srca, zbog čega je odgoj djeteta sličan hodanju po žici. Naime, jedna pogrešna reakcija može slomiti djetetov duh, dok ih pravi komentar može potaknuti da se uzdignu. U svakom trenutku možemo odlučiti pokrenuti ili prekinuti, potaknuti ili izazvati „zamrzavanje“.

Jedna od situacija koja mi je dala na razmišljanje

Zapravo kada se usmjerimo na napisano, ukoliko malo zastanemo shvatit ćemo da je tome tako, i to gotovo svakodnevno. Ispričat ću vam situaciju: Moji V., J. i M. odlučili su nedavno napraviti pravi disko u sobi. Doslovno su cijelo prijepodne proveli na katu iznad i to jutro sam napravila sav posao koji sam za taj dan isplanirala. U jednom trenutku pomislim, što rade cijeli dan gore? Imala sam što vidjeti kada sam se popela. Cijeli gornji dio bio je ukrašen lampicama za bor, sva posteljina bila je raspoređena po kutovima soba, dekicama su napravili „kućice“, pripremili su piknik s vodom i voćem. Stiropor su natrgali kao „pjenu“ za party. Lego kockice su im bile prepreke na podiju za plesanje. Rolete spuštene, mrak, samo one lampice svijetle.

Kako sam reagirala? Kako bi reagirala ona Jasmina od pred 10 godina koja se nije educirala? Kako bi reagirala moja mama na takvu situaciju? Kako biste vi reagirali na takvu situaciju, obzirom na vaše trenutno raspoloženje?

Ajmo najprije na Jasminu pred deset godina. Vjerovatno bi joj svaka kosa na glavi skočila u zrak ko da je prste gurala u utičnicu iako su je cijeli život upozoravali da je to opasno, ali ona je baš bila znatiželjna pa evo kose do stropa. 😊 Nakon toga bi joj jezik bio brži od rakete i naravno nepromišljeno bi se osvrnula samo na negativne ishode koji uključuju čišćenje, pogotovo, tko će počistiti ovaj stiropor, mrvice stiropora??? Gdje vam je bila pamet, kako sve to izgleda, zašto ste to napravili? Tata će poludjeti kada se vrati kući, ja ću opet morati visjeti gore i čistiti cijeli dan. Djeca bi me izbezumljeno gledala, jadna, sva ona prvotna sreća koja je trajala cijelo jutro bi nestala, sva mašta kojom su oni zamislili sve samo ne ono što sam ja izgovorila bi se pretvorila u suze, povlaćenje u sebe i strah od mame. Ukoliko se sada pronalazite u ovome, molim vas, nemojte se osjećati loše ili posramljeno, ovo su situacije koje svaki roditelji edukacijom i radom na sebi može promijeniti. I tu vam kao stručnjak mogu pomoći.

Kako bi reagirala moja mama? Sve ovo otprije plus dodajte fizičko kažnjavanje. Drugačije nije znala i u ono doba to je bilo normalno.

No, kako je reagirala Jasmina koja radi na sebi i educira se? Koja je magistrirala dječji razvoj, savjetodavni rad, psihologiju dječjeg razvoja i koja ne prestaje raditi na osobnom i profesionalnom razvoju? Eh da, ali znamo da imamo tu i vanjske faktore koji taj tren mogu biti isto ključni. To je svakako naše raspoloženje nakon posla, pa nas je netko uspio razljutiti. NOOO ono najbitnije je, da sam radom na sebi shvatila da su to samo izgovori i zapravo jako dobro možemo kontrolirati naše misli i što će na njih utjecati. Tako da sam ja došla gore, pogledala, da budemo iskreni, duboko udahnula, dopustila sebi da me prođe stopedeset misli u glavi. Pogledam njih, oni gledaju mene i vidim upitnike na njihovim glavama: Što će sada mama napraviti? Ušla sam u „disko“ i pitala: „Dobar dan, oprostite, kamo sam došla? Malo mi je nepoznato ovo mjesto. Što mi možete ponuditi?“ I tada je pravi tulum počeo. Sad kada pišem ovo cijelo tijelo mi je prošla neka vibracija puna emocija. Jer sam zapravo sada najviše svjesna koliko sam ovim pristupom dozvolila da oni budu upravo ono što su taj dan zamislili da žele biti. Gdje bi mi bio kraj da sam takav pristup osjetila ja u djetinjstvu.

Uglavnom, tulum je trajao cijeli dan, djeca su bila sretna, ispunjena, vodili me za ruku na svaki kutak svake sobe da mi pokažu što se gdje nalazi, što im koji dio predstavlja, a taj žar u njihovim očima i uzbuđenost u glasu samo su mi dali do znanja da sam ponovno dobro postupila.

Prvo jer nisam odustala od educiranja sebe kao roditelja, drugo jer nisam dozvolila da mi netko kaže da jednog dana neću biti stručnjak za rano djetinjstvo, treće jer sam se usudila. Radujem se svakom novom izazovu. Da vidim koliko sam porasla.

Kako je kod vas? Ima li nekih situacija u vašem roditeljskom stilu na kojima biste htjeli poraditi? Trebaju vam smjernice i podrška? Javite se ako želite da zajedno radimo na rješenju problema putem kontakt obrasca.